POVRŠINA 13.232ha
( na teritoriji Glavnog grada)
GODINA ZAŠTITE 2015
POVRŠINA 13.232ha
( na teritoriji Glavnog grada)
GODINA ZAŠTITE 2015
Park prirode ‘’Komovi’’ dobio je ime po planinskom masivu Komovi koji je jedan od najimpresivnijih planinskih masiva Crne Gore i Dinarskog planinskog sistema. Predstavljaju izuzetno atraktivan prostor, koga čini samo jedna lednička dolina Međukomlje, oivičena sa tri planinska vrha: Vasojevićki kom (2460m), Kučki (2487m) i Ljevoriječki Kom (2453m) i visoravni Štavna, Ljuban, Rogam, Turjak i Carine.
Na ovom prostoru klimatski i drugi ekološki faktori uslovili su razvoj raznovrsnog i bogatog biljnog i životinjskog svijeta, u kome su izdiferencirane visinske zone, počev od dolina rijeka i gustih lišćarskih, mješovitih i četinarskih šuma u donjem i središnjem dijelu planinskog masiva do bogatih planinskih livada i pašnjaka, te kamenjara i sipara na samim planinskim vrhovima.
Park prirode ”Komovi” obuhvata djelove teritorije Glavnog grada Podgorice te opština Andrijevice i Kolašina. Opština Andijevica i Glavni grad Podgorica su ga još 2015. godine proglasili za park prirode na svojim teritorijama, a opština Kolašin 2019. godine.
Područje Parka prirode ”Komovi” karakteriše se raznovrsnošću biljnog svijeta koji se ogleda u prisustvu velikog broja planinskih, ljekoviti, endemičnih i reliktnih biljnih vrsta.
Bogatu vegetaciju čine: planinski ljutići (Ranunculus montanus), križani ljutić (Ranunculus hidridus) i klapakur (Ranunculus scutatus), krstica (Parisquadrifolia) i druge planinske vrste guste sočne trave. Na Komovima raste jedan od najljepših cvjetova visokih planina žuti jablan (Trollius europaeus), kernerov mak (Papaver kernerii), alpska sunčanica (Heliantehemum slpestris), orfandisova ljubičica (Viola orphanidis), puzava kamenjarka (Saxifraga opositifolia), blijeda djetelina (Trifolium pallescens), alpska grozničnica (Sceutellaria alpina), albanski ljiljan (Lilium albanicum), trava od uloma konstolom (Narthecium scardicum), barski kaćun (Dactylorhiza cordigera), zovni kaćun (Orchis sambucina), gencianolika bokvica (Plantago gentianoides), siparska hajdučica (Alhillea abrotanoides), alpska sasa (Pulstatilla alpina).
Sigurno niste znali da na visokoplaninskom području Komova je prisutan određeni broj lokalnih endema koji se nalazi samo na Komovima i nigdje više u svijetu, a to su: Androsace komovensis Schönswetter & Schneew., Arenaria halacsyi Bald., Gentianella pevalekii Bjelčić & Mayer.
U visokoplaninskoj endemičnoj flori Komova najveći broj vrsta pripada jadransko-mediteranskoj vrsti (Cerastium dinaricum, Arenaria gracilis, Plantago reniformis, Veronica satureioides, Saxifraga prenja, Hieracium guentheribeckii,H. Gymnocephalum i dr.), ilirsko-skardo-pindskoj vrsti (Hieracium stuppeum, Phyteuma pseudoorbiculare, Euphorbia capitulata, Amphoricarpus autariatus, Pedicularis malyi, Achillea abrotanoides i dr.) i ilirsko-mezijskim geoelementima (Pedicularis brachyodonta, Cicerbita pancicii i dr.). Od transbalkanskih endema prisutni su: Silene sendtnerii, Acer heldreichii subsp. visianii, Pinguicula balcanica, Pedicularis hoermmanian i dr.
Park je bogat mahovinom, od kojih se mnoge nalaze na evropskoj crvenoj listi mahovina, kao što su vrste Grimmia caespiticia i Pseudoleskea saviana (lokalitet Margarita). Vrsta Campylopus pyriformis (lokalitet Margarita) je jedna od desetak vrsta za koje su Komovi jedino područje u Crnoj Gori na kojem su zabilježene.
Gljive su veoma specifična grupa živih bića i predstavljaju najrasprostranjenije organizme na zemlji.Područje Komova pruža izuzetne uslove za razvoj velikog broja različitih vrsta gljiva zbog prisustva dobro razvijenih šuma različitog sastava kao i prisustva brojnih planinskih pašnjaka i livada. U Parku se nalazi oko 100 vrsta gljiva koje pripadaju razdjelima Basidiomycota i Ascomycota.
ZNAČAJNO!
Prije nekoliko godina otkrivena je i nova vrsta gljive koja se nalazi u podnožju Komova, Alpova komoviana. Pripada hipogeičnom rodu Alpova. Otkrio ju je naš poznati mikolog Branislav Perić.
Ona živi u ektomikoriznoj zajednici sa jovom, a hipogeičan način života je čini teškom za otkrivanje. Vrlo malo mikologa se bavi izučavanjem ovakvih gljiva, tako da su podaci iz Crne Gore od dragocjene važnosti i za objašnjenje planetarne distribucije roda kojem ova vrsta pripada.
Za očuvanje biološke raznolikosti gljiva i drugih vrsta biljaka i životinja od velikog su značenja stara, mrtva, stojeća i ležeća stabla u šumama. Zato upravljanjem šumama u Parku prirode zahtijeva i posebne mjere kao što su ostavljanje uginulih stabala, povećanje udjela zrelih stabala, stabala s dupljama, itd.
U šumama Parka žive razne vrste sisara, od malenih glodara poput miševa, zečeva, puhova i voluharica, do velikih papkara poput srne i divlje svinje. U Parku je prisutno i nekoliko vrsta zvijeri: vuk, medvjed, lisica, kuna i lasica. Aktivne su uglavnom u sumrak i noću kada se prikradaju manjim sisarima, pticama i njihovim jajima, a ponekad se približe i ljudskim naseljima i „pljačkaju“ kokošinjce ili se uslijed nestašice hrane „obrušavaju“ na ljudske otpatke.
Hermelin ili velika lasica (Mustella erminea) i sve vrste iz reda Chiroptera (slijepi miševi) su zaštićene nacionalnim zakonodavstvom. Najznačajnije vrste koje se nalaze i na Direktivi o staništima su: veliki potkovičar (Rhinolophus ferrumequinum), južni potkovičar (Rhinolophus euryal), dugouhi slijepi miš (Myotis bechsteini), veliki mišouhi slijepi miš (Myotis myotis), vuk (Canis lupus), mrki medvjed (Ursus arctos) i kuna zlatica (Martes martes).
U parku ima i zmija otrovnica – šarka i planinka, kao i neznatne populacije guštera. Potkomske rijeke obiluju velikom količinom pastrmke potočare.
Posebnu čar Parku daje veliki broj ptica i to: suri orao, jastreb kokošar, kobac, kliktavac, soko, čavka, gavran, prepelica, drozd, kos, detlić, kukavica, sova, golubovi, vrapci, sjenice, zebe, čvorak, štiglići, kanarinke, kraljići, drozdovi, kosovi, lješnikare. Posebnu rijetkost čini tetrijeb gluhan ili veliki tetrijeb.
Naročito je značajno da su 27 vrsta ptica zakonom zaštićene u Crnoj Gori; 5 vrsta su indikatorske vrste za IBA područja značajna za ptice, 7 vrsta štiti Zakon o lovstvu, dok NATURA 2000 štiti vrste koje se nalaze u Direktivi o pticama (Dodatak I) registrovano je 9 vrsta, i to su: Aegolius funereus (Linnaeus, 1758) – gaćasta kukumavka, Alectoris graeca (Meisner, 1804) – jarebica kamenjarka, Aquila chrysaetos (Linnaeus, 1758) – suri orao, Bonasa bonasia (Linnaeus, 1758) – lještarka, Bubo bubo (Linnaeus, 1758) – velika ušara, Dendrocopos leucotos (Bechstein, 1803) – planinski djetlić, Dryocopus martius (Linnaeus, 1758) – crna žuna, crni djetlić, Lanius collurio (Linnaeus, 1758) – rusi svračak Tetraourogallus (Linnaeus, 1758) – tetrijeb.
PREDSTAVLJAMO:
Tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus)
O ovom pernatom stanovniku šume postoje mnoge poslovice, izreke i bajke, od kojih je najpopularnija “Lisica i tetrijeb”. Tetrijebi su od pamtivijeka smatrani vrijednom divljači.
To je velika ptica iz porodice fazana, koja je široko rasprostranjena i živi u šumama i šumsko-stepskim predjelima. Njegova veličina, zavisno o polu, može biti od 40 do 58 cm, a težina od 0,7 do 1,4 kg. Glava mu je mala, sa skraćenim kljunom.
Karakteristika tetrijeba je njihov glas. U toku razdoblja parenja, mužjaci ispuštaju zvukove koji su istovremeno slični i klokotanju i mrmljanju. A ženke se smiju poput običnih pilića. Tetrijebovi su društveno aktivne ptice koje se u velikim jatima, osim razdoblja parenja, štoviše, u jatu može biti do 200-300 jedinki.
Zanimljivo je da uprkos svojoj velikoj veličini, leti vrlo brzo: brzina leta može biti 100 km/h, a u slučaju opasnosti sposobna je odletjeti na udaljenost od nekoliko desetina kilometara.
U divljini je prosječni životni vijek tetrijeba 11 do 13 godina, a u zatočeništvu ove ptice mogu živjeti duže.
Suri ili zlatni orao (Aquila chrysaetos)
Jedna od najvećih ptica grabljivica je suri ili zlatni orao. Postaju lovci rođenjem. Nekada su ih nosili kraljevi, ističući na taj način svoju moć, zbog čega su bili simbol mnogih kraljevina, dok su danas zaštitni znak na zastavama mnogih zemalja.
Većina vrsta su duge između 66 i 100cm sa rasponom krila između 150 i 240cm. Masa je između 2,5 i 6,7 kg. Boja perja može biti crnkastosmeđa i tamnosmeđa, sa zlatnom bojom na zadnjem dijelu glave i vratu, po čemu je i dobio ime. Životni vijek zlatnog orla može da bude i do 50 godina. Hrani se zečevima, miševima, kunama, lisicama i kornjačama, ali često i sa strvinama. Mogu jesti i druge ptice, a nekad i stoku, poput jagnjadi i jarića. Imaju čak 8 puta veću oštrinu vida od ljudi, te mogu spaziti plijen sa velikih udaljenosti.
Gaćasta kukumavka (Aegolius funereus)
U četinarskim šumama i mješovitim lišćarskim šumama parka se nalazi jedna od najmanjih sova u Evropi gaćasta kukumavka. Velike okrugle glave, kratkog repa, krupnih žutih očiju. Ne posjeduje uškice.
Borave u staništima koja su očuvana, u visokim planinskim četinarskim i mješovitim šumama. Gaćasta kukumavka je djelomično selica, koja se pomjera za vrijeme jakih zima i velikih snjegova u staništa u kojima lakše dolazi do hrane. Ova vrsta sove većinu svoje aktivnosti obavlja od sumraka do svitanja. Hrani se malim glodarima, rijetko pticama.
Posebna pažnja: Sve vrste sova ugrožene su sječom i uništavanjem starih šuma i stabala u njima, izgradnjom vikendica, hotela i skijališta na planinama, probijanjem puteva kroz šume, pesticidima koji se koriste u šumarstvu te nelegalnim lovom.
Da bi obezbijedili sigurnu budućnost ugroženim vrsta među kojima je i ova treba raditi na održivom korišćenju prirodnih resursa.
Šume predstavljaju jedan od najznačajnih prirodnih dobara ovog područja. Šume su glavno stanište divljači, osnov su biodiverziteta, a predstavljaju ključni faktor u očuvanju i uređenju vodotoka, pružaju zaštitu od erozije na strmom terenu, i daju doprinos neto absorpciji značajnih količina ugljen dioksida.
Na području Parka šume se prostiru na površini od 57,38% Parka, dok šumsko zemljište zauzima 1,73% ukupne površine PP “Komovi“.
Park prirode odlikuje se šumama endemične i tercijerno-reliktne vrste bora munike (Pinetum heldreichii bertiscum) koje predstavljaju veliku vrijednost Parka i koje su zaštićene nacionalnim zakonodavstvom (Rješenje o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, „Službeni list RCG“ br. 76/06).
Pored munikinih šuma karakteristične su i tipične mješovite listopadne šume: šume planinske bukve (Fagetum montanum), šume subalpske bukve (Fagetum subalpinum) i šume jele i bukve (Abieti-Fagetum).
PREDSTAVLJAMO:
Munika (Pinus heldreichii )
Munika je drvo visoko do 30 metara, s promjerom debla do 1m. Krošnja je ovalnopiramidalna ili piramidalna. Deblo je snažno često pri dnu sabljasto savijeno. Grane su u pravilnim pršljenovima. Kora je u mladosti glatka i bjelkastosiva (leucodermis), dok u starijoj dobi postaje pepeljastosiva i karakteristično ispucana na jasno omeđene, mnogokutne pločice, slične panciru. Najčešće naseljava strme, kamenite i stjenovite terene subalpskog pojasa. To su mjesta gdje surovost planinske klime dolazi do izražaja i upravo u ovim uslovima munici nema premca. Tvori čiste ili miješane sastojine sa drugim četinarskim ili lišćarskim vrstama.
U srcu Parka prirode ”Komovi” na teritoriji Glavnog grada svojom posebnošću izdvaja se Bukumirsko jezero i Rikavačko jezero
Bukumirsko jezero je hidrografski biser planine Žije(o)vo ili kap u kamenom moru.
Nalazi se na sjeverozapadnim padinama planine Žijevo. Naziv ove planine potiče od muškog imena Žijo, uobičajeni deminutiv u Kučima (od Živan ili Živko).
Ovo jezero je ledničko jezero koje se nalazi unutar oblasti Kuči, u opštini Podgorica na 1443 metara nadmorske visine. Omeđeno je ledničkom prečagom (čeonom morenom) visine 40 metara. Spada u red manjih ledničkih jezera Crne Gore. Tektonski predisponirana dolina je u toku pleistocena (ledenog doba) pretvorena u ledničku dolinu (valov). Lednik koji se kretao iz pravca Bigeza, Pasjaka i okolnih vrhova se spuštao ka Maloj rijeci ostavljajući za sobom morene lednički materijal (morene) na kojem su danas izgrađeni katuni. Jezero dobija vodu putem padavina i povremenih izvora. Dužine je 210 m, širine 130 m i dubine do 17 m. Površina jezera iznosi 19320 m².
Danas je Bukumirsko jezero popularno podgoričko izletište.
Rikavačko jezero nalazi se u podnožju planine Vila koja priprada masivu Žijova blizu granice sa Albanijom. Jezero je smješteno na 1313m nadmorske visine, a u njega se ulivaju vode potoka Rikavac, a poniru vode u rijeke Cijevnu i Ribnicu. Do njega se može doći samo terenskim vozilom ili pješke. Može da se ide do katuna Širokar, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 1765m, gdje se stazama spušta do jezera.
Brojne i raznovrsne pješačke staze pružaju vam hiljadu mogućnosti da upoznate planinski masiv Parka prirode. Možete se odlučiti za dugu pješačku turu ili planinarenje koje će vas upoznati sa najljepšim tajnama Komova.
Sve planinske staze su dobro obilježene. Najipresivniji kao i najzahtjevniji su vrhovi Komova, od čega se ističe Kučki Kom kao najveći 2487m, zatim Vasojevićki 2460m i Levorječki 2453m.
Svojom posebnošću i ljepotom nezaostaju ni Kučke planine sa oko 20 vrhova sa preko 2000m i to u središnjem dijelu: Surdup 2184m i Štitan 2147m, Pasjak 2025m, Treskavac, 2024, Smojan, 2064m. U jugozapadnom dijelu se izdvajaju najveći vrhovi: Žijovo (Žijovo) 2131m, Šila; Šila Velja, 2130m, Šilja Mala, 2022m i Jovanov vrh, 2084m, a u jugoistočnom: Vila, 2093m, Štrungeze, 2103m, Prijun, 2005m i Krisitor, 2024m. Kao i u sjevernom dijelu impresivni vrh Magliča, 2142m i Suvovrha, 1911m.
Kučke planine naziv su dobile prema plemenu Kuča koje ih nastanjuje i koje na njih izdiže sa stokom. Drugo ime koje se koristi za cijelu grupu je Žijovo.
Ako se uputite prema Kučkim planinama vrijedi posjetiti:
Ako planirate da posjetite neki od ovih veličanstvenih vrhova molimo Vas da obučete adekvatnu garderobu i obuću i ponesete dovoljne količine vode i hrane, a za više detalja o turama i informacije o stazama potražite od naših rendžera, kao i od lokalnih planinarskih klubova i od Planinarskog saveza Crne Gore.
Na prostoru Crne Gore, u prošlosti, najveći dio stanovništva bavio se stočarstvom.Kao sastavni dio ovog načina života formiraju se specifična planinska naselja stočara koja su od XII vijeka poznata pod nazivom katuni.
U okviru Parka prirode na planinskim područjima karakteristični su katuni u kojima se djelimično održava (“preživljava”) tradicija ljetnog izdiga u planinu, što području daje izgled slikovite seoske idile. Ljepota katuna je u njegovoj jednostavnosti i funkcionalnosti. Nekada je na Komovima bilo više od 35 katuna, sa više od 400 koliba. Porodice koje su izdizale bile su brojne, a činilo ih je 3, pa i 4 generacije. Katuni su obično podizani prema brastveničkim grupama, na proplancima, iznad šume, u dolinama, zavjetrinama i sličnim mjestima. Međutim, danas je sve manje živih katuna na kojima se ljudi i dalje bave stočarstvom i mnoge kolibe pretvorene su u vikendice, ili su napuštene.
Katuni na ovom prostoru su koncentrisani u istočnom dijelu Parka od Rikavca, preko Širokara, Planinice, Bindže i Carina, gdje izdižu porodice iz kučkih sela (Kržanja, Stravče, Orahovo…), i sjevernom, oko Turjaka, Strmenice i Rogama, gdje izdižu iz Bratonožića i Vasojevića.
Njegovanje tradicionalnog načina uzgajanje stoke veoma je važno za održavanje katuna i stvaranje povoljnih uslova za njihov opstanak i dalji razvoj.
Agencija će raditi na aktivnostima koje idu u pravcu posticanja i promovisanja katunskog stočarstva kao dio kulturne baštine, integraciji katunskog načina života i proizvode u turističku ponudu, pružiti podršku stočarima za brendiranje proizvoda, kao i raditi na osmišljavanju podsticaja za održavanje planinskih pašnjaka.